Odredi morala govore ti kako živjeti! Umjetna oplodnja, Masturbacija, Abortus, Eutanazija... Ateizam, Homoseksualnost, Vanbračna zajednica, Seksualni odnos... To je moje tijelo sloboda moga izbora! To je moj život I ja ga živim! Tebe ne ugrožavam nositelju morala! Tebe ne ugrožavam sa svojim postupcima! Odredi morala govore ti kako živjeti! Umjetna oplodnja, Masturbacija, Abortus, Eutanazija... Ateizam, Homoseksualnost, Vanbračna zajednica, Seksualni odnos... To je moje tijelo sloboda moga izbora! To je moj život I ja ga živim! Nema slobode bez odgovornosti, jednako tako nema ni odgovornosti bez slobode. Moj život je moj izbor, moje tijelo je moj sigurni kutak. Osluškujem ga, čuvam, gradim i jačam. Ti i ja imamo legitimno pravo na slobodno raspolaganje svojim tijelom i duhom. Mi kao anarhisti ne priznajemo seksualno ni emocionalno vlasništvo jedne osobe nad drugom, a samim time ni vlasništvo crkve, države i društva nad pojedincem, te pojedinca nad društvom. Za slobodnu ljubav! Za slobodnog čovjeka čija se sloboda ogleda u slobodi drugoga i slobodi zajednice…

Svaki trenutak tvog malenog života, Svaki tvoj udah pomno je planiran! Zaslijepljen od medija kreiraš sliku svijeta, Potpuno apatičan, dio sistema! Njihov si projekt i oni ti pokazuju Kako odgajat djecu u kojeg «boga» vjerovati! Zdrava obitelj stvara debilne pojedince a sve to zajedno čini ovo društvo! Cjelovita indoktrinacija u ime očuvanja poretka, Sustavna kontrola želja, misli, potreba! Njihov si projekt i oni ti usađuju Hormon sintetske sreće! Njihov si projekt i oni ti usađuju Stabilnost vjerovanja! Programiran! Poslušna jedinka! Programiran! Društveno koristan! Programiran! Bez preispitivanja! Živimo u svijetu gdje pravila određuju oni za koje radimo. Kod istih tih primorani smo kupovati. Na njihovoj su strani religija, tradicija, nacionalizam izmjenjujući se ovisno o potrebama sa konzumerizmom, reklamama, medijima (jer i nacionalizam, religija zastarijevaju kao načini kontroliranja, potrebno im je nešto novo, djelotvornije). Rađamo se u zonama. Odgojeni kako bi vjerovali da smo sretnici što smo se baš «ovdje» rodili. Ovisno o zemljopisnom položaju dobivamo svoga «boga» da mu se klanjamo, prinosimo žrtve i stavljamo svoj život u njegove ruke. Od samog djetinjstva prolazimo filtre i indoktrinaciju, društvenu prilagodbu. Obitelj, vrtiće, male škole, osnovne škole, srednje škole, fakultete, vjerske zajednice, razna «nevladina» i vladina udruženja, i na kraju naše poslove, poslije kojih završimo u nekom od staračkih domova. U svemu tome pronađemo životnoga partnera koji nam nalikuje po položenoj dresuri i zajedno s njime radimo nova mala bića, koja ćemo jednako podrediti sličnim dresurama, našim «bogovima» i sustavima vrijednosti. Ne želim biti njihov projekt. Sva naša znanja i sva vjerovanja, vrijedna su propitivanja…jer su sistematski, kontinuirano i promišljeno ugrađivana. Svrha cjelokupne indoktrinacije/društvene obrade čovjeka je navesti ga da voli svoju neizbježnu društvenu sudbinu. Tajna učinkovitosti sistema je u uspješnosti uvjeravanja da volimo ono što «moramo» raditi. Radeći za sistem sretni smo, uvjereni u svoju društvenu ulogu igramo po njihovim pravilima kako bi oni nastavili sa eksploatiranjem čovječanstva u zamjenu za profit i sve što on nosi sa sobom. Današnji totalitarizam je daleko od vladanja batinama, jer se to pokazalo kao nedjelotvorno (to koriste sistemi koji još nisu usavršili umijeće kontrole), današnji totalitarizam je utemeljen na dobro proučenoj psihi čovjeka, njegovim fizičkim i mentalnim potrebama. Što će sistemu batina, oružje i strahopoštovanje ako mi robovi volimo svoje robovanje. Novi vojnici sistema su učitelji, odgajatelji, psiholozi, psihijatri, masmediji, reklame, promidžbe… Svjedok si novoga totalitarizma i svakim danom on se sve više usavršava. Sjeti se svih reklama, usvajanje retorike, nametanje želja i potreba. Koliko puta na dan čuješ volim letjeti, voziti auto, jesti, piti. Volim utakmice, glazbu, volim, volim, volim… Želim, želim, želim… Volim svoju zemlju, volim svoje sportaše, želim kredit, želim novi auto, želim novi mobitel…Misli na svoj celulit, želim pušiti, želim piti piva u novim pakovanjima, volim kupovati, želim kupovati, kupnjom poklona pokazujem koliko nekoga volim. Savršeno oružje za ispiranje mozga, programiranje. Kombinacija konzumerizma, nacionalizma, religioznosti, domoljublja i sličnih manipulatorskih tvorevina čini te savršenom sirovinom za obradu, preradu, drugim riječima cjelovito programiranje. A ja, ne želim biti njihov projekt…

U ovom svijetu bogova, moći i apsurda Za mene nema mira dok egzistiram! Hodajući među njima njušim ponos i čast, Za mene nema mira nema mira! Smrad koji se širi je nesnosan! Iluzija kontrole daje im slast! Bježim dok probavljam bijes, Razum urla i ja urlam! Za mene nema mira U ovom svijetu moći i apsurda, nema mira! Za mene nema mira U ovom svijetu moći i apsurda, Sve dok bivam! Iza neprijateljskih linija, u srcu čudovišta, Nemam mira, ne dam ga ni njima! Razum urliče, urlam i ja Ovo je krik, krik razuma! Po čemu se razlikuje anarhistička (r)evolucija od drugih revolucija? Mi ne želimo osvojiti vlast i moć, ne želimo diktaturu, ne želimo državu i birokratsko posredništvo između ljudskih odnosa, ne želimo stare niti nove vođe, propovjednike. Ne želimo nacionalizam, klerikalizam, seksizam, rasizam i sve one ksenofobične i izopačene ideje koje odvlače čovjeka od uzroka problema i nude mu bijes i mržnju umjesto zdravog razuma i slobode. Ne želimo privatno vlasništvo, već osobno i društveno tj. vlasništvo kojim se slobodno koristi, a ne ga posjeduje. Ne želimo ljubav u okviru zakonskih obveza i tradicije, ne želimo institucije oboružane prisilom, ne želimo potlačene i eksploatatore, ne želimo hijerarhiju i iracionalne autoritete. Želimo plod našega rada, želimo ravnopravnost, solidarnost i antiautoritarne odnose. Želimo brigu za djecu i sve one nesposobne za brigu o sebi. Želimo naobrazbu do najvišeg mogućeg stupnja za sve. Želimo ljubav umjesto mržnje, solidarnost i suradnju umjesto konkurencije, slobodu umjesto tlake i nameta. Želimo direktnu demokraciju, istinski besklasno, slobodno društvo. Želimo slobodne asocijacije radnika, kolektiva, komuna, ljudi. Samoupravne, decentralizirane, bioregijske (a ne izmišljene nacionalne granice) sustave. Želimo slobodne dogovore i ugovore umjesto zakona. Želimo pravo čovjeka i zajednice na samoodređenje. Anarhistička (r)evolucija ne događa se preko noći, to je dugotrajan i permanentan proces izmjene međuljudskih odnosa. To nije smrt neistomišljenicima, buržoaziji, fašistima, već smrt izrabljivačkim i ugnjetavačkim odnosima. Društvena revolucija, gdje su neprijatelji kapitalizam i država jednako kao i neznanje i predrasude. Smrt laži i život slobodi u svojem najsjajnijem obliku! Živjela anarhistička (r)evolucija!

Tuga, Sumnja, Očaj, Krivnja. Depresija mi je prijatelj, Koji me nikada nije cijenio! Nemoć, Pritisak, Nervoza, Frustracija Stres je slijepi putnik, Zbog kojeg sve lađe tonu! Ne osjećaš zadovoljstvo. Uplašen i usamljen. Ruke skrivaju bolne grimase. Izlaza ne vidiš! Čir na želucu, još jedna sijeda dlaka. Sutra isto sranje. Sve ispočetka. Psihoterapija, antidepresivi?! Tablete za spavanje ili smirenje?! Prođe neko vrijeme, slijepi putnik vrati se... Još jedno razočaranje Prođe neko vrijeme, slijepi putnik vrati se... Još jedno razočaranje Stari «prijatelj» kuca na vrata! Psihoterapija, antidepresivi?! Tablete za spavanje ili smirenje?! Opet isti simptomi a uzrok se ne dira. Pomažu ili zarađuju na tebi? Razmisli o ovim riječima! Promjena! Tvoj život! Promjena! Tvoje želje! Promjena! Tvoj način! Današnja situacija stvara od nas bolesnike, psihičke bolesnike kapitalizma. Ustani ujutro, idi na posao, trpi uvjete, ovisno o radnom mjestu, gdje je svakako važniji gazdin profit nego tvoja udobnost. Dođi doma upali TV, nešto pojedi, odmaraj se za sutra. I tako većinu svoga života. Kako ostati normalan? Kako imati osjećaj da tvoj život ima smisla, ako si samo kotačić u kapitalističkoj mašini profita, gdje radiš jer se bojiš gladi, što svoje, što svoje obitelji. Uzmi u obzir da većinu radnog vremena ne radiš za svoje potrebe i eventualno potrebe svoje djece, već za onu klasu iznad sebe (višak vrijednosti, profit). Od rada su napravili prokletstvo i muku, a rad je ono što nas čini ljudima. Ni jedan doktor ti neće reći: «prijatelju, živimo u bolesnom svijetu, gdje si ti kapitalistička sirovina, jedini lijek je radikalna socijalna promjena» ne, nikako, za svoje psihičke probleme dobiti ćeš odgovarajuću psihoterapiju, za fizičke također. To ćeš sve uredno platiti, pa sad ti razmisli o ovome, kako god okreneš oni zarađuju na tebi, zbog tebe… I zato…samoedukacija, organizacija, emancipacija…

Cijelo moje biće stremi jednom cilju. Koliko da gubio, ne prestajem se Nadati, boriti, ne prestajem! Zacrtana sudbina me užasava, Nisam ničiji rob, u sistemu samo funkcija! Svedena do ništavila, ljudska duša Koprca se u blatu izdaja! Cijeli ljudski rod u igri moćnika, Sada je samo kapitalistička poluga! Grize me iznutra, izjeda do kosti, Njihova pakost, njihova pohlepa! Cijelo moje biće stremi jednom cilju. Radikalna socijalna revolucija! Koja je počela u srži razuma! Koja je počela u nečijim mislima!

Ti si rob! Ja sam rob! Nema sumnje! Nema sumnje! Od kuda onda slobodoumni ljudi Kao što smo ti i ja? Jednostavno je! Oni nisu svemoćni I pasti će u bijesu, bijesu ljudskog razuma! Bijesu ljudskog razuma koji će preplaviti svijet I biti ćemo slobodni!

Tvoja apatija stvara ovaj grozni sistem! Koja je isprika za tvoju sputanost?! Strah od čega te drži Da ponizno slušaš Trpiš sranja? Koja Oni serviraju! Nemaš ništa za izgubiti, Osim svojih okova!!! Tek kada shvatiš da sve što posjeduješ i sve što radiš graniči s apsurdom, tek tada ćeš vidjeti kako tvoja euforija nema veza sa zbiljom, već sa iluzijom. Što vrijedi tvoja moć, tvoje stvari i sve ostalo što posjeduješ ako ne upravljaš sobom i ako je tvoj um zatrovan. Što nam vrijedi sve ako živimo kao hipnotizirani, poredani kao programirani koračamo prema svojoj smrti, radeći za druge, kupujući stvari koje nam ne trebaju i ne cijeneći apsolutno ništa doli moći i profita. Gazeći svaku nadu ne obazirući se na bol prirode, životinja i ljudi. Zaslijepljeni novcem gušimo se u okrutnosti, ne primjećujući apsolutno ništa osim sebe samih. Laž, prevara, obmana. Pjesma je upućena svim umornim radnicima koji nemaju snage boriti se, za svoja prava. Ljudima koji se zbog straha priključuju većini i koji se prepuštaju premda znaju da to nije u redu. Upućena je svim neodlučnima i uplašenima koji misle da su sami u cijeloj ovoj pizdariji. Svim roditeljima koji stvaraju generacije i generacije djece koja su nezainteresirana za svoju okolinu. Svim posrnulima koji utjehu traže u ovisnostima. Upućena je učenicima kojima nije stalo do vlastitog znanja, učiteljima i profesorima koji uče djecu što misliti, umjesto kako misliti. Svim religioznima koji vjeruju jer se boje. Ljudima koji mrze jer ih je strah drugačijega, novoga. Meni koji gubim snagu i volju, jer ponekada ne nailazim na nikakvu podršku i toplu riječ. Vama koji razmišljate o odustajanju od svega jer je teško i dugotrajno… Odlučnost, strpljivost i samodisciplina. Iskrenost prema drugima i još važnije, prema sebi…

Mi nismo roba, niti plaćenici. Nismo proizvodi koji se prodaju. Ne možemo biti kupljeni ili iznajmljeni, već smo samo posjedovani! Digitalni video zapisi? Muka od gledanja glumaca, Želimo vlastite avanture! Političke stranke, zakonodavna rješenja? Želimo iskustvo vlastite snage, Predstavljanja sebe, sebe samih! Reci da nam nedostaje još edukacije, Smijati ćemo se znamo Da na vrhu ne postoji Dovoljno mjesta za sve nas, U svakom slučaju, pitamo se Želimo li uopće biti tamo?!?! Želimo li uopće biti tamo?!?! Kaži da nam treba bolja radna etika, Savjetovanje o karijeri, psihijatrijska njega, Recept za lijekove, možda veći odmor? Znamo konačno, problem nije u nama! znamo konačno, problem nije u nama! Dosta nam je liječenja simptoma I okrivljivanja žrtve Uvijek nam kažete, Ako izgubimo poslove, to će biti kraj svijeta! Mi nismo roba, niti plaćenici. Nismo proizvodi koji se prodaju. Ne možemo biti kupljeni ili iznajmljeni, već smo samo posjedovani! Zamisli svijet u kojem imaš sposobnost pronaći sebe, svijet koji ti dopušta spoznati sebe samoga i samim time spoznati svijet. Imam osjećaj da zaboravljamo kako svijet nije tu radi nas, mi smo tu zahvaljujući njemu. Evolucija nas je dovela do sposobnosti mišljenja, zaključivanja, preispitivanja, oslanjanja na vlastiti razum, slobode izbora. A što smo mi iz svega toga izvukli? Najgore moguće sisteme i sustave. Robovlasništva i feudalizam, autoritarni socijalizam, državni komunizam, kapitalizam i neoliberalizam. Kapitalistički sistem primorava ljude da interesno razmišljaju i samim time tako donose odluke. To nas čini neljudima i sve naše vrijednosti kao što su empatija, solidarnost, požrtvovnost poništava i svodi na jednu riječ – profit ili što je u slučaju radničke klase - egzistencija. Čitav niz individualnih sukoba pa sve do najstrahotnijeg sukoba zvanog rat. Sve strahote koje su ljudi spremni počiniti radi interesa, kapitalističkih interesa, interesa vladajuće klase i interesa nas malih crva koji pokušavamo preživjeti dan. Na kraju se jedino možemo pitati; što nas to još čini ljudima? I koji je razlog našoj apatiji, dok gledamo kako profit i interes siluju našu majku Zemlju i ubijaju naše sestre i braću, djecu i roditelje… Što nas to još čini ljudima?

Nadobudni mladi odvjetnici, entuzijasti komunisti Ljudi koji misle da se može, Promijeniti «stvar» iznutra! Promijeniti «stvar» iznutra? Kad bi sistem pružao mogućnosti za promjenu Ljudi bi odavno iskoristili situaciju To je samo njihov sigurnosni ventil To je samo njihov sigurnosni ventil Za otpuštanje pritiska Kada se ljudi previše razbude! Svojim trudom i talentom podržavaš svjetski poredak, Isti onaj poredak kojem se protiviš! Proširimo granice slobode i prijateljstva, Prostor u kojem se osjećamo ugodno! Pokažimo model ponašanja Ravnopravnost Pokažimo model ponašanja Prijateljstvo, Solidarnost, Horizontala, Horizontala! U biti to je jednostavno za objasniti, država/sistem ima svoje sigurnosne ventile, koji se aktiviraju kada ljudi pokušavaju promijeniti stanje stvari. Kažem vam, sasvim zgodne procedure, koje su prigodne za takve ljude, željne promjene putem sistema. Za buduće odvjetnike, sudce, policajce. Država se ne može promijeniti jer ona ne dopušta da se ljudi koriste njezinim metodama i zakonima u ime promjene. Tu je čitava konstrukcija odnosa, zar zbilja vjeruješ da je država samo institucija? Radi se o modelu ponašanja, modelu koji održava sistem živim. Na meni i tebi je da taj model promijenimo, horizontala umjesto hijerarhije, solidarnost umjesto ekonomskog natjecanja, traganje za svojim snovima umjesto uklapanja u društvene norme, prijateljstvo umjesto netrpeljivosti, direktna demokracija umjesto apatije i prepuštanja odluka nekome drugom. Kada prihvaćamo njihove igre, u samom startu gubimo, jer naše vrijednosti nisu ni blizu njihovima. Zato predlažem da njihove igre zamijenimo našima. Proširujući prostor gdje se možemo ponašati kao ravnopravna slobodna bića. Raditi iznutra, u ime promjene? Ne! «Naši osobni odnosi sa ljudima reproduciraju istu hijerarhiju protiv koje se borimo u društvu. Nećemo ništa zaista promijeniti ako ne stvorimo nove načine življenja i odnosa prema drugima, nove vrijednosti koje se očituju u načinu na koji se međusobno tretiramo.» Raditi iznutra? NE! Naučeni iskustvom i gledajući na prošlost, možemo se složiti da sistemu nije potreban popravak/reforma, već korjenita promjena (jer stvari su već odavno sasvim krivo postavljene). Raditi iznutra, u ime promjene?! NE!!

Cijeli svijet je zatvor, zatvor bez rešetaka! Gdje god da krenem pritisak je neizdržljiv! Osjećaj ropstva premda si «slobodan», Osjećaj gladi unatoč sitosti! Cijeli svijet je zatvor, zatvor bez rešetaka! Koji ima odraz ljudskog lica!!! Prvi puta vidim da sam okovan, cijelo moje tijelo je pod pritiskom. Moje misli su sputane, ne vidim jasno svoje želje i osjećaje. Jedino što sada sigurno znam je to da sam zarobljen.... Reguliran, zatucavan, kontroliran, podčinjen, praćen, nadziran, registriran, prebrojen, ovjeren, svrstan, izmjeren, eksploatiran, dresiran, opljačkan. Sve to u ime plana, krvavog klasnog plana, kako bi elitna manjina bogovski živjela. Kontrolirala svjetske prihode, informacije, kapital, drugim riječima cijeli svijet. Prvi korak je napravljen, svjestan sam....... Sada kada vidim, kada znam, oči mogu zatvoriti, ali i dalje osjećam. Osjećam ih u sebi, kako ruju putove mojim mislima. Njihov bijes kao reakcija na saznanje, spoznaju. Znam da nisam sam, i oni to znaju. Bliži se kraj, njihov ili naš. Drugačijeg ishoda nema. Jer ih osjećam… A osjećaš li ih ti?